Ауторска лиценца

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licenceCreative Commons Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Srbija .

Претражи овај блог

четвртак, 24. децембар 2009.

Zrenjanin je nekada pravio nameštaj II

Anton Bence & sin, umetna tvornica nameštaja (II deo)
Od radionice do tvornice
Tokom svoje istorije fabrika Bence je širila svoje kapacitete i zapošljavala sve veći broj ljudi. 1900-te je imala 42, 1910-te 57 radnika, dok je krajem 30-tih taj broj porastao na oko 250. Najzaslužniji za ovaj brzi napredak je bio Mikša Bence, sin osnivača. Sa njim dolazi industrijalizacija i nabavka novih strojeva i modernih mašina, koje su ubrzale i olakšale proizvodnju. Međutim one nisu uspele da smanje nezadovoljstvo radnika zbog malih plata i dužine rada, zbog čega su sve do II svetskog rata često izbijali štrajkovi. Mikša Bence je u nedostatku dovoljno domaćeg  kadra dovodio strane obučene radnike koji su onda svoje znanje prenosili domaćim. 1909. fabrika je prerasla tadašnje smeštajne kapacitete u ulici Cara Dušana br. 25, pa se Mikša odlučio da kupi zgradu na Begeju (Gimnazijska br. 8) i tu prebaci proizvodnju. U monografiji Petrovgrada iz 1938. godine se kaže da je „preduzeće jedno od najstarijih, najvećih i najuređenijih“ u Kraljevini Jugoslaviji.
Prodajni i izložbeni saloni
1908. godine Mikša Bence kupuje zgradu namenjenu stalnom izložbenom salonu u glavnoj bečkerečkoj ulici (Kralja Aleksandra br 21.). Ova spratnica građena u kombinaciji eklektičnih stilova i secesije sa velikim otvorima je bila idealna za buduće planove Benceovih. Pored salona u njoj je bilo smešteno tapetarsko odeljenje i stovarište. Prostor salona je bio otvoren i za druge aktivnosti. 1934. godine je zabeleženo da je slikar Domanski Jene upravo tu izlagao svoje slike. Posle salona u Bečkereku otvorene su i prodavnice u Beogradu i Novom Sadu. Na reklami objavljenoj 1929. u listu Politika vidimo da je prodavnica nameštaja tada već postojala u Beogradu. Nalazila se u kući Dimitrija Naumovića u Kolarčevoj broj 9.
Drugi proizvodi i nagrade
Na jednoj staroj fotografiji Benceovog salona sa početka XX veka se vidi da nameštaj nije bio jedina delatnost u kojoj je tvornica ostvarivala profit. U njoj su proizvođeni sanduci za sahranjivanje, a u okviru salona je funkcionisao i pogrebni zavod. Pored opreme za pogreb proizvođene su sasvim uspešno i roletne za prozore i šalukatre. One su bile samo jedan od nekoliko zaštićenih Benceovih patenata i izuma. Ono što ih je krasilo jeste da su bile vodootporne i impregnirane štofom. Za svoje zasluge i dostignuća fabrika i njeni vlasnici su odlikovani u Parizu, Londonu, Briselu Gran Pri medaljom i Krstom časti, a 1936. i nacionalnim priznanjem Ordenom sv. Save IV stepena.

D.V.