Ауторска лиценца

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licenceCreative Commons Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Srbija .

Претражи овај блог

четвртак, 24. септембар 2015.

Najstariji pomen poštara u Srbiji (ne)utiče na datiranje crkve u Ečki

Gradnja srpske prаvоslаvne crkve sa posvetom Sv. Nikоli je datirana na osnovu natpisa sa ikonostasa koji je još davno pogrešno pročitan. Ikonostas Šerbana Popovića oslikan je 1744. godine, ali natpis istraživačima tada nije bio dovoljno čitljiv, pa je umesto 1744. iščitana 1711. godina. Ova greška je zapisana još u crkvenom letopisu iz 1908. godine, a nakon toga i u brojnim drugim publikacijama. Podatak je tokom vremena prenošen i danas je ustaljeno mišljenje da je crkva starija od tri veka, iako je realnost možda nešto drugačija.
Pošto nema sigurnih podataka o samoj gradnji crkve moraćemo se poslužiti određenim analogijama. Crkva Sv. Nikole je 1744. godine dobila ikonostas tako da možemo konstatovati da je gradnja ili obnova u to vreme bila završena i da se pristupilo njenom unutrašnjem uređenju. Dobra paralela sa ovom crkvom je nekadašnja crkva u Gradnulici koja je sagrađena 1737. godine. Na osnovu sačuvanog opisa gradnuličke crkve možemo primetiti neverovatnu sličnost u osnovnim građevinskim oblicima sa crkvom u Ečki. Međutim, ova analogija svakako nije dovoljna za okvirno datiranje crkve.
Crkva u Ečki ima uzidan u priprati stari nadgrobni spomenik poštarevog sina, koji je po mnogo čemu specifičan. Ovaj nadgrobnik nam samo delimično može pomoći u datiranju same crkve. Natpis sa nadgrobnika glasi:
"ЗДЕ ПОЧИВАЕТЪ РАБЪ БЖIИ АЋИМЪ (...)ТАЕ ПОСТМАIСТЕР СИНЪ ПРЄСТАВИ(...) В ЛѢТО 1711“
Donja granica gradnje crkve dakle ne može biti ispod 1711. godine kada je nastao i ovaj spomenik, dok se njegova sekundarna upotreba desila očigledno kasnije. Postavlja se pitanje zbog čega je on upotrebljen prilikom gradnje crkve nedugo posle njegovog nastanka, posebno ako pretpostavimo da su bliski rođaci preminulog verovatno još uvek bili živi. Da li je ovaj spomenik možda donesen sa neke obližnje lokacije?
Ova pitanja nisu i jedina koja nas muče. Prema dosadašnjim saznanjima prvi pomen pošte u Bečkereku jeste na mapi Banata iz perioda 1723-1725. Opšte prihvaćeno mišljenje je da je poštanski saobraćaj u gradu ustanovljen nakon odlaska Turaka 1717. godine. Ovaj spomenik stoji nasuprot ovakvoj tezi, jer je nastao u vreme Turske vlasti. Još više nas zbunjuje to što je upotrebljena srpska transkripcija reči nemačkog porekla (nem. postmeister). Moja pretpostavka je da je Aćimov otac bio poštar u vreme Velikog (Bečkog) rata krajem XVII veka, kada su Bečkerek i okolina bili jedno vreme oslobođeni od Turaka. U to vreme ovom oblasti su gospodarile srpska milicija i carsko-nemačke trupe.  Sa germanskom vojskom tada je došla i organizacija poštanskih usluga, koja je verovatno bila u službi vojske.
Ovo istraživanje i dalje ostavlja brojna otvorena pitanja, ali nekoliko stvari je ipak jasno. Najstariji pomen poštara na prostoru Vojvodine i Srbije je iz 1711. godine, i on je živeo u Ečki ili njenoj okolini. Njegovo ime ne znamo, ali znamo da je imao sina Aćima. Pored ovih saznanja možemo konstatovati i da se gradnja crkve u Ečki zbila negde između 1711. i 1744. godine.

D.V.

понедељак, 14. септембар 2015.

Tamnica Munkač (1779/1785-1922)

Godine 1778. ukinuta je provincija Tamiški Banat, a Bečkerek je postao glavni grad reinstalisane Torontalske županije. Nova ugarska uprava preuzela je 1779. postojeće građevine i prilagodila ih svojim potrebama. U tom trenutku zatvor se nalazio u staroj džamiji iz turskog perioda, koja je svakako bila nepodesna ovakvoj nameni. Usled ovakvih okolnosti do 1785. godine izgrađena je nova građevina u okviru kompleksa Županije koja je dobila ulogu kaznione tj. apsane (videti prethodan post). Ova nova građevina preživela je veliki požar iz 1807. godine, iako je sud koji se nalazio u zgradi Županije tom prilikom izgoreo. Ostaje nam nepoznanica da li je zgrada zatvora nakon požara pretrpela određene popravke ili rekonstrukciju.
Na osnovu kasnije sačuvanih nacrta i prikaza izgleda fasade možemo reći da je zgrada imala odlike klasicizma, ali ne znamo tačno u kom trenutku je dobila ove karakteristike. Zatvor je 1864. godine pretrpeo adaptaciju, ali po svemu sudeći u osnovnim oblicima izgled nije bitno izmenjen. Na staroj graviri iz 1859. godine sačuvan je šematičan prikaz, koji ne odudara mnogo od izgleda građevine iz kasnijeg perioda.
Za građane Bečkereka (posebno srpske nacionalnosti) zatvor je često spominjan u negativnom kontekstu, a narod ga je iz nepoznatih razloga prozvao – Munkač. Pisac Dragaš (Jovan Dragašević?) 1879. godine je za ovu građevinu napisao: A treća važna velika zgrada; Na ovom mestu staroga grada; To vam je „munkač“ kuća prokleta; Tamnica ljuta zlodeonog sveta.
Izgradnjom nove Palate pravde sa zatvorom u periodu 1906-1908. tamnica Munkač je ostala bez funkcije. Prema Samuelu Borovskom (1912) trebalo je da se ponovo rekonstruiše u palatu kulture i muzej, dok bi se nasuprot nje gradilo novo pozorište. Prvi svetski rat je omeo ove planove, a nekadašnja tamnica je sve više propadala. Munkač je na kraju srušen 1922. godine, a na njegovom mestu je sagrađeno dečje obdanište 1935. godine prema projektu arhitekte Đorđa Tabakovića.
Sećanje na tamnicu Munkač danas nosi pravoslavna crkva Sv. Arhangela Mihajla, poznata u narodu i kao Ruska crkva. Tradicija po kojoj je crkva nastala rekonstrukcijom Munkača koji potiče iz vremena turske vladavine svakako ne stoji. Zgrada Munkač ne potiče iz turskog perioda, a kamoli njen anex. Zgrada u kojoj je smeštena crkva izgrađena je kasnije kao zasebna građevina severno od zgrade Munkača. Ona nije vidljiva na detaljnoj mapi grada iz 1793. godine, pa možemo tvrditi da se njena gradnja zbila tokom XIX veka, i to pre 1881. godine kada jeste zabeležena na mapi grada. Moguće je da je ona sagrađena negde sredinom XIX veka u cilju širenja kapaciteta, kada je Bečkerek postao središte i okružnog i sreskog suda.

D.V.

















понедељак, 7. септембар 2015.

Skica/Plan Bečkereka iz 1785. godine

Preko internet portala Hungaricana dostupni su digitalizovani stari planovi regulacije Begeja koji skrivaju i poneki interesantan detalj o prošlosti današnjeg Zrenjanina. Na planu pod nazivom Hidraulični operacioni plan iz 1785. godine koji se čuva u Nacionalnoj arhivi Mađarske nalazi se i skica trgovišta Bečkerek. Na ovom crtežu (koji smo približno uklopili u današnje stanje na terenu) možemo istaći nekoliko objekata interesantnih za istoriju našeg grada:

1. Prvobitna zgrada Županije iz XVIII veka, koja je izgorela u požaru 1807. godine.
2. Prikaz džamije koja je sagrađena u drugoj polovini XVI veka. Pri džamiji bile su stražarnice i kapela, a 1779. godina služila je kao zatvor. U toj funkciji bila je do gradnje Munkača. Srušena prilikom gradnje Županije 1816-1820.
3. Nepoznata građevina čiji su niži delovi i temelji otkriveni 2012. godine. Videti tekst na linku:
http://banateka.blogspot.rs/2012/05/tragom-starog-graditeljskog-naslea-u.html
4. Najverovatnije je u pitanju stari magacin u kome se skladištila roba koja je putovala Begejom tokom XVIII i XIX veka. Srušen je oko 1881. a na njegovom mestu se danas nalazi srednja škola Nikola Tesla.
5. Najverovatnije je u pitanju čuvena tamnica Munkač. S obzirom da tamnicu nije moguće identifikovati na mapi grada iz 1779. godine, možemo pretpostaviti da je ona sagrađena u periodu 1779-1785. Zgrada tamnice je kasnije rekonstruisana i bila je u funkciji sve do 1908 godine. Srušena je 1922. godine.
6. Pod ovim brojem je najstariji sačuvani prikaz ograđenog kompleksa pivare.

D.V.