Ауторска лиценца

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licenceCreative Commons Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Srbija .

Претражи овај блог

петак, 26. новембар 2010.

Paralele iz prošlosti II



























Dva brata... Ako im skinemo odeću videćemo isto konstruktivno rešenje. Gornja lučna konstrukcija učvršćena je ispod horizontalnog tela mosta presecajući ga pri krajevima. Iako je mlađi brat skromniji ipak nosi iste ideje kao i pariski.

четвртак, 18. новембар 2010.

Pira – zrenjaninska porodica cincarskog porekla

Došljaci iz centralnog i južnog dela Balkanskog poluostrva prusutni su u Zrenjaninu još u prvim decenijama XVIII veka. Međutim, na osnovu prvih popisa ne možemo sa sigurnošću utvrditi da li je među njima bilo i onih cincarskog porekla. Prvu potvrdu boravka nekoliko porodica nalazimo u popisu iz 1773. godine, a to se poklapa i sa prvim pustošenjem Moskopolja iz 1769. kada je hiljade porodica moralo da ga napusti. U nekoliko talasa Cincari su stizali u grad sve do sredine XIX veka.
Jovan D. Pira je prvobitno bio trgovac u Beloj Crkvi, a podatak nam je poznat po tome što je bio prenumerant za prvo srpsko izdanje Romea i  Julije iz 1829. godine. U Zrenjanin je verovatno došao verovatno početkom 1830-tih, a povod bi mogao biti ženidba Emilijom, devojkom iz ugledne i razgranate zrenjaninske porodice Čokrljan. 1837. godine Ioann de Pirra naručuje primerak knjige Tvrdica (Kir Janja), napisane od strane njegovog zemljaka Jovana Sterije Popovića. Po dolasku u grad otvorio je trgovinu špeceraja, materijala i kolonijalne robe. Trgovanje je bila najzastupljenija delatnost zrenjaninskih Cincara. U periodu od 1854. do 1868. godine u budimpeštanskom listu Vasarnapi Ujsag Jovanova radnja se nalazila na spisku distributera proizvoda kao što su tečnosti za ispiranje usta, balzama itd. Naziv trgovine i vlasnika nije dat u potpunosti (Pyrra J.D.). U monografiji grada Jovan je okarakterisan i kao posednik, a to je termin koji se uglavnom odnosio na nekog ko ima dosta zemlje.
Nakon smrti Jovana Pire čini se da je supruga Emilija ispunila njegovu želju, što je bio čest slučaj onog vremena. Deo zaostavštine namenjen je za podizanje jedne kapele na Tomaševačkom groblju. Kapela je završena 1869. godine i bila je posvećena Sv. Marini (Ognjena Marija). Pored samog podizanja Emilija Pira se potrudila da je snabde i svim potrebnim stvarima i odeždama.  Postavlja se pitanje zašto je kapela posvećena baš Sv. Marini. Sa jedne strane ova svetiteljka je bila zaštitnica žena i to se može tumačiti željom Emilije ali sa druge strane možda ova posveta ima mnogo dublje veze. U blizini Moskopolja, u mestu Trebinje (alb. Lienge), nalazi se manastir Sv. Marine osnovan još u XIV veku. U njemu se nalaze delovi mošti ove poštovane svetiteljke i kao takav je bio jedan od centara odakle se širio kult ove svetiteljke. Moguće je da je mučenica Marina bila poštovani svetitelj u porodici Pira, i kao takva povod za posvetu kapele.
Naredni naslednik trgovine bio je Lazar Pira poznat i pod nazivom Srbin. On se 1875. godine vodi kao vlasnik kuće u glavnoj ulici pod brojem 31. U pitanju je kuća podignuta u prvoj polovini XIX veka, ali je dok je bila u vlasništvu porodice Pira pretrpela izmene i dobila novu fasadu u duhu romantizma.  O Lazaru Piri kao čoveku dobrog ukusa svedoči nam Pavle Aršinov koji je video kod njega sliku Konstantina Daniela, Devojčica sa mačkom u krilu.
1887. godine u lokalnom listu Glas objavljen je oglas o otvaranju radnje Pira. Ovaj podatak je vrlo interesantan jer je radnja u prethodnom periodu već postojala u glavnoj ulici. Reč je verovatno o preseljenju u neku drugu zgradu ili ono što je verovatnije o rekonstrukciji enterijera same prodavnice i njenom ponovnom otvaranju.
Lazar Pira je umro 1925. godine i kako se čini nije ostavio naslednika. 1937. godine konstantovano je da je porodica izumrla.  Za nepunih 100 godina, koliko je porodica boravila u gradu, ostavila je snažan trag u razvoju trgovine i kulture.

D.V.

Literatura:
Monografija Petrovgrad, urednik Aleksandar M. Stanojlović, Petrovgrad 1938.
Srbi u Banatu do kraja XVIII veka, Dušan J. Popović, Beograd 1955.
Katalog Konstantin Danil, Pavle Vasić, Zrenjanin 1961.
O Cincarima, Dušan J. Popović, Beograd 1998.
Zanatlije i trgovci u prošlosti Zrenjanina, Rajka Grubić, Rad muzeja Vojvodine, br. 49, Novi Sad 2007.
List Vasarnapi Ujsag (elektronsko izdanje)