Ауторска лиценца

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licenceCreative Commons Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Srbija .

Претражи овај блог

уторак, 28. фебруар 2012.

Zrenjaninska Dorset dugmad

Pretražujući čudne kutke zetove zaostavštine našao sam simpatičnu dugmad napravljenu uz pomoć konca omotanog oko metalnog prstena. Delovala su čudno arhaično i rađena tehnikom koja meni nije bila toliko poznata. Ne znajući tačno o čemu se radi ostavio sam ih sa strane u nadi da ću jednog dana saznati nešto više o njima. Nisam ni sanjao da ću par godina kasnije listajući stari ženski časopis Praktika naći upravo tekst o njima.
Prva dugmad su izrađivana od raznih materijala kao što su metal, drvo, rogovi, staklo itd. U jednoj grofoviji u južnoj Engleskoj, zvanoj Dorset, postojale su u XVII veku manufakture dugmadi koje su prve proizvodile ovakav tip dugmadi. Konac se prvobitno nanosio preko prstena isečenog od roga, dok je kasnije upotrebljavan metal, a u moderno vreme plastika. Ove engleske manufakture su zapošljavale više hiljada žena koje su dugmad najčešće izrađivale kod kuće. Dorset je bio značajan centar za proizvodnju dugmadi sve do sredine XIX veka i industrijske revolucije kada polako pada u zaborav. Njegovo mesto zauzimaju češke manufakture iz Gablonca (češ. Jablonec) koje su i danas najpoznatiji svetski proizvođači dugmadi i vrhunske bižuterije. U prvim decenijama XIX veka češke manufakture su ovladale tehnikom u proizvodnji dugmadi tipa Dorset, a 1874. osnovano je i prvo industrijsko preduzeće za proizvodnju istih. Međutim, do upotrebe mašina u proizvodnji čekalo se sve do 1920-tih godina, kada ih je primenio Antonin Šlezinger. Ova fabrika i dan danas proizvodi dugmad tipa Dorset.
Postavlja se pitanje koliko su stara dugmad koja posedujem i gde su proizvedena. Na ovo pitanje je teško odgovoriti, jer generalno nije bilo puno varijacija tokom vremena u oblicima i strukturi. Pošto znam da su dugmad ostala od zetove babe onda sa velikom sigurnošću mogu reći da pripadaju periodu od pre II svetskog rata. Što se tiče porekla moglo bi se reći da ova više pripadaju češkom modelu rada. Dok se kod engleske dugmadi konac vuče od ivice prema centru dugmeta u jednakim smerovima i razmacima, i tako stvara zvezdasta struktura, na ovim dugmadima primetna su dva smera prevlačenja konca koji se ukrštaju. Na ovaj način su dobijena dva niza konca koja su spojena jednostavnom ukrsnicom.
Dorset dugmad su sigurno našla dobru primenu u izradi narodnih nošnji na ovim prostorima. Ona su sasvim kompatibilna sa srpskim belim platnom i vezom, tako da nas njihova pojava uopšte ne čudi. Svakako da bi neko buduće i ozbiljnije istraživanje trebalo usmeriti u pravcu da se utvrdi da li su domaće ženske ruke bile vične izradi ovakvih dugmadi jer njihova izrada nije bila previše komplikovana.

D.V.