Ауторска лиценца

Creative Commons licenca
Ovo delo je licencirano pod uslovima licenceCreative Commons Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Srbija .

Претражи овај блог

уторак, 21. јун 2016.

Tacna "Kornelija", Albert Köhler & Co, c.1900.

EKSPONAT MESECA JUNA I 2016.

Povodom Svetskog dana secesije predstavili smo Vam tacnu Kornelija (iz zbirke primenjene umetnosti Umetničkog odeljenja) preko profila NMZ u Knjizi likova. Ovom prilikom blago prošireni tekst prenosimo i putem Banateke.

Tacna je izrađena pod uticajem secesijskog stila oko 1900. godine u renomiranoj bečkoj kompaniji Alberta Kolera. Nastala je presovanjem mesinga, koji je dorađen posrebrenjem, iskucavanjem i gravurom. Složeni dekor koji se pruža obodom čine cvetovi i pupoljci ladoleža, lišće i leptiri. 

Predmet se nekada nalazio u vlasništvu uglednog apotekara, kulturnog i javnog radnika Milivoja Moljca (1890-1979) iz Bečkereka (Petrovgrada). Odlukom suda Moljčeva zaostavština je pohranjena u Narodnom muzeju u Zrenjaninu, gde se i danas čuva.

O M. Moljcu više na Zrikipediji:


петак, 20. мај 2016.

Naše staklo: 170 godina od osnivanja prve fabrike stakla u Srbiji



Autorska izložba kamernog formata u potpunosti je posvećena domaćoj produkciji staklenih predmeta za domaćinstvo. Po prvi put u Srbiji na jednoj postavci će biti izloženo dvadesetak predmeta iz pet staklara sa područja današnje Srbije i jedne radionice za dekoraciju staklenih predmeta. Publika će imati uvid u staklarsku produkciju od kraja XIX do kraja XX veka, i njenu stilsku raznolikost od istoricizma do postmodernih tendencija. Izloženi eksponati se čuvaju u javnim (NMZ) i privatnim zbirkama.

Od sutra u Evropskoj noći muzeja izložbu možete pogledati u hodniku na II spratu Narodnog muzeja u Zrenjaninu. Ne propustite radove domaćih staklara i dizajnera kao što su Dragan Drobnjak, Zoran Prvanović, Miloš Krsmanović i dr.

D.V.

уторак, 12. април 2016.

Stalak za dekoraciju stola, M&Co, oko 1900.

EKSPONAT MESECA APRILA I 2016.

Istorijat
Stalak za dekoraciju stola nalazi se u kolekciji Narodnog muzeju u Zrenjaninu još od početka 60-ih godina XX veka. U to vreme data mu je pogrešna funkcionalna atribucija, pa je zaveden kao svećnjak. Sa takvom atribucijom se u više navrata našao na privremenim i stalnim postavkama. U skorije vreme predmet je prenamenjen i uklopljen sa staklenom trubom sa kojom je nekada najverovatnije činio celinu. Danas se stalak može videti na stalnoj muzejskoj postavci, i izložen je u salonu plemenitih Jagodića.

Karakteristike i opis
Stalak ima četiri plitke noge i kružno profilisan postament iz koga izlazi centralni i dva sporedna kraka. U centralni krak ulazi staklena truba (ukrašena mat-šlifom) za dekoraciju cvećem, dok su dva sporedna bila namenjena činijicama za grickalice i sl. Činijice po svemu sudeći nisu sačuvane. Površina stalka je prekrivena neobaroknim i neorokoko ornamentima. Sačinjen je od mesinga i naknadno posrebren, a od tehnika je primenjivano presovanje, livenje, ažuriranje i dr. U srpskom jeziku nema adekvatnog naziva za ovakav tip predmeta, dok se na nemačkom govornom području koristi naziv – Tafelaufsätze.

Proizvođač i datiranje
Na postamentu sa gornje strane utisnuta je punza sa logotipom proizvođača – M&Co. U pitanju je verovatno bečka manufaktura pod nazivom Majster & kompanija. Stalak je urađen u maniru poznog istoricizma, u kombinaciji različitih stilova i elemenata, pa ga zbog toga datiramo u vreme oko 1900. godine.

D.V.

четвртак, 10. март 2016.

Stara fotografija stalne postavke, NM Zrenjanin

EKSPONAT MESECA MARTA I 2016.

U okviru zbirke primenjene umetnosti umetničkog odeljenja Narodnog muzeja u Zrenjaninu postoji jedan mali segment materijala koji čuva sećanje na sam istorijat zbirke. U njemu se čuva odabrana dokumentacija, stare fotografije, negativi i drugi predmeti od velike važnosti za trenutno i buduće funkcionisanje same zbirke.

Ovom prilikom vam predstavljamo staru fotografiju iz dokumentacionog materijala na kojoj je prikazana stalna postavka, koja je bila aktuelna tokom 80-ih i 90-ih godina XX veka. U to vreme primenjena umetnost je bila zastupljena samo u jednoj prostoriji u kojoj se danas nalazi slikarstvo XVIII veka. Danas je situacija drastično drugačija i postavka primenjene umetnosti obuhvata čak četiri jedinstvena prostora sa pridodatim aneksima, što je svakako zasluga dugogodišnjeg višeg kustosa ove zbirke - Mileve Šijaković.

Ovoj fotografiji pridodaćemo još jednu publikovanu u brošuri o gradu iz sredine 90-ih godina XX veka, na kojoj su primetni prvi pomaci u obogaćivanju prvobitnog prostora novim predmetima. Nakon velikog nevremena, koje je oštetilo zgradu muzeja 2003. godine, usledili su obimni građevinski radovi. Krajem 2005. godine počeo je i rad na novoj stalnoj postavci Narodnog muzeja u Zrenjaninu, čiji kontinuitet unapređenja traje do dan danas.

D.V. (spec. hvala N. D. G.)
Primenjena umetnost na stalnoj postavci
Fotografija iz dokumentacije Narodnog muzeja

недеља, 21. фебруар 2016.

Stolica sa grbom Torontalske županije, V. Bečkerek (?), 1870-1890.

EKSPONAT MESECA FEBRUARA I 2016.

Istorijat
Nije poznato od kada se stolica nalazi u zbirci (primenjene) umetnosti u zrenjaninskom muzeju. Pretpostavka je da je nakon Drugog svetskog rata ona već imala svoje mesto u muzeju, dok se tokom 70-ih i 80-ih godina XX veka čuvala u depou. Godine 2005. bila je eksponat na izložbi „Sto lica stolica“, da bi se potom ubrzo našla na stalnoj postavci, gde je i danas.

Karakteristike i opis
Sedište stolice stoji na tokarenim nogama, koje su povezane profilisanim gredama. Naslon drže dva tokarena stuba povezana jednom poprečnom gredom. Sedište i naslon su presvučeni presovanom kožom koja je pričvršćena nitnama u obliku prunta. Sličan oblik nitni nalazimo i na Županijskoj kasi. Presovana koža na naslonu ima motiv stilizovanih inicijala, dok se na sedištu nalazi grb Torontalske županije u kombinaciji sa neorenesansnom biljnom ornamentikom.

Datiranje i proizvođač
Opšte stilske karakteristike stolice upućuju da potiče iz perioda druge polovine XIX veka, a njena ujednačenost u stilu i obradi nam govori da ne pripada samom kraju veka. Sa druge strane, stolica nema ni odlike prestoničkih radionica, jer joj fali određena doza elegancije i prefinjenosti. Pretpostavka bi bila da je stolica urađena u lokalnoj (ili regionalnoj) radionici, dok su presovane kože naručene iz nekog većeg centra. U to vreme u Bečkereku već je postojalo nekoliko ozbiljnih mini manufaktura koje su obavljale poslove vezane za umetničku stolariju, tokarenje i tapaciranje. Naručilac stolice je najverovatnije bila sama uprava Županije, kako bi se zgrada snabdela neophodnim mobilijarom, dok su njeni službenici dobili neophodno sredstvo za rad sa torontalskim simbolima.

D.V. 
Stolica sa grbom Torontalske županije,
1870-1890.
V. Bečkerek (?)
Narodni muzej Zrenjanin



субота, 23. јануар 2016.

Posuda za duvan, Johan Mareš (Ausig), 1865-1885.

EKSPONAT MESECA JANUARA II 2016.

Istorijat
Posuda za duvan čuva se u Narodnom muzeju u Zrenjaninu i trenutno je izložena na stalnoj postavci, u delu koji oslikava materijalnu kulturu i primenjenu umetnost XIX veka na području Banata. U muzej je stigla u vidu poklona i pripada studijskom materijalu primenjene zbirke.

Karakteristike i opis
Posuda je sastavljena iz dva dela i služila je čuvanju duvana. Izrađena je od siderolit keramike i naknadno je oslikana. Zamišljena je potpuno skulturalno i realistično predstavlja čoveka u nemačkoj narodnoj nošnji (karakterističnoj za područje Bavarske, Štajerske i dr), koji sedi na kamenom postamentu i svira citru. Stilski nije ujednačena i na njoj se prepliću uticaji romatizma i realizma sa etno motivima.

Proizvođač
Johan Mareš (1821 - 1914)  je prvobitno radio u fabrici Adolfa Bera, u čiju vlasničku strukturu ulazi tokom 40-ih godina XIX veka. Od 1851. godine fabrika dobija naziv Ber & Mareš , da bi 1860. godine Johan u potpunosti preuzeo rukovodstvo nad njom i ona od tada nosi naziv – Johan Mareš (Ausig – Bohemia), fabrika terakote i siderolita. Fabrika je poznata pre svega po figurama patuljaka (čija proizvodnja počinje 1874) i različitim mitološkim i egzotičnim motivima, kao i predmetima za domaćinstvo (vaze, satovi, posuda za duvan i dr). Godine 1890. Fabriku preuzima Johanov sin Ferdinand (1854 – 1940), koji vodi fabriku sve do smrti 1940. godine. Proizvodnja je prestala tokom rata 1944. godine, a 1945. fabrika je oštećena u američkom bombardovanju.  Zvanično je zatvorena 1948. godine, nakon bezuspešnog pokušaja obnavljanja proizvodnje.

Datiranje
Na osnovu stilskih karakteristika i određenih istorijskih okolnosti predmet je datiran u period između 1865. i 1885. godine. U prilog takvom datiranju ide i utisnuta oznaka na dnu posude - JM 62. Mali serijski broj, kako god on bio sistematizovan, nam govori da posuda pripada ranom dizajnu ovog tipa predmeta. Sa druge strane malo je verovatno da je predmeta nastao pre 1865. godine, jer je oznaka JM u fabrici Johana Mareša počela da se upotrebljava tek oko 1863. godine.

D.V.
Posuda za duvan sa sviračem na citri,
1865-1885.
Johan Mareš (Ausig / Bohemia) - Johann Maresch (Aussig - Bohemia)
Narodni muzej Zrenjanin

недеља, 17. јануар 2016.

Kasa Torontalske županije, 1820-1840.

EKSPONAT MESECA JANUARA I 2016.

- Istorijat
Županijska kasa u obliku škrinje danas se čuva u Narodnom muzeju u Zrenjaninu i izložena je u hodniku na prvom spratu zgrade. Kasa je zasigurno u zbirci muzeja od 1960. godine, kada je muzej bio smešten još u Jankovićevoj kući kraj Velikog mosta. Pretpostavka je da je ona nabavljena neposredno nakon osnivanja muzeja, jer inventarski popis Torontalskog muzeja iz 1919. beleži škrinju, čiji bi opis (drveni kovčeg okovan gvožđem) mogao odgovarati ovoj muzealiji.

- Karakteristike i tip
Škrinja je masivna, pravougaonog preseka i stoji na lavljima šapama. Drvena struktura je okovana gvozdenim okovom i ukrasom u vidu profilacija, rozeta, stilizovanih ručki i dr. Poseban dekorativni momenat predstavljaju vratnice na poklopcu krunisane trougaonim zabatom. Ovakav tip škrinje je karakterističan za područje Ugarske i slični primerci se mogu sresti u privatnim i javnim kolekcijama na prostoru današnje Mađarske. U kikindskom muzeju se takođe čuva analogan primerak za koga se osnovano pretpostavlja da je u prošlosti imao funkciju kase distrikta. Ovaj tip škrinje sa okovom i snažnom bravom je pre svega bio namenjen držanju dragocenosti i kao takav bio je pogodan za državne ustanove, banke i imućne ljude. Na osnovu drugih sačuvanih škrinja (u koje sa imao uvid) mogu reći da zrenjaninska škrinja spada među raskošnije i monumentalnije primerke.

- Izrada
Županijska škrinja je rad odličnog kovača i njegove radionice. Nameće se pitanje da li je ona naručena iz nekog od većih zanatskih centara Ugarske, ili pak, iz lokalne radionice. Za razliku od sačuvanih primeraka iz Mađarske ova škrinja ima jednu vrstu specifičnog ukrasa u vidu dekorativnih pruntova koji su imali i funkciju nitni. Ovaj motiv srećemo kod srpskih kujundžija tokom XVII i XVIII veka, ali i na škrinjama i kasetama sa područja južne Nemačke iz XV i XVI veka. S obzirom da je Banat bio taj gde su se kreativni uticaji sa doseljenim stanovništvom konstantno preplitali možemo konstatovati, da je Županijska kasa bez obzira na poreklo njenog tvorca dobila određene lokalne karakteristike. Za izradu ovakve škrinje na lokalnom nivou postojali su i realni uslovi, jer je kovački zanat na prostoru Torontala bio veoma razvijen. Radi poređenja godine 1862. u županiji je zabeleženo blizu 450 kovača i tri izrađivača predmeta od mesinga. Među njima je sigurno bilo i vrhunskih majstora.

- Datiranje
Na osnovu stilskih karakteristikama škrinja pripada periodu klasicizma, koji je dominantan u umetnosti na ovim prostorima u periodu sa kraja XVIII i u prvim decenijama XIX veka. Osim jedne slične škrinje iz privatne kolekcije u Mađarskoj datirane u 1831. godinu, drugi sačuvani primerci ovog tipa kasa nemaju označenu godinu proizvodnje. Za kikindsku škrinju se pretpostavlja da je nabavljena nakon izgradnje zgrade Kurije oko 1839. godine.
Zarad sigurnijeg i preciznijeg datiranja bilo je neophodno istražiti lokalnu arhitekturu i istoriju. Godine 1828. ulazna vrata od drveta Uspenskog i Vavedenskog hrama u Bečkereku su dobila okov od gvozdenog lima sa klasicističkom organizacijom prostora i dekorativnim rozetama i profilacijama. Ova vrata nose bliske stilske karakteristike kao i muzejska kasa, ali nešto drugačiju zanatsku obradu.
Okivanje vrata pravoslavnih crkava u gradu uslovljeno je najverovatnije strahom od požara koji su u to vreme bili učestali u gradu. Najstrašniji od svih bio je požar iz 1807. godine koji je gotovo zbrisao centar grada. Nakon požara usledila je dugotrajna i obimna obnova grada. Radovi na novoj zgradi Torontalske županije su okončani 1820. godine, pa je usledilo i opremanje enterijera i mobilijara. Verovatno u tom periodu nabavljena je i županijska kasa koja se danas čuva u zrenjaninskom muzeju. Usled gore navedenih paralela i istorijskih okolnosti sklon sam datiranju Županijske kase u period između 1820. i 1840 .godine.

D.V.

PS
Zahvalan osoblju kikindskog muzeja na informacijama o kasi distrihta, i mentorki Milevi Šijaković na ukazanoj vezi škrinje sa vratima pravoslavnih crkava.
Kasa Torontalske županije,
1820-1840, 
Ugarska / Banat.
Narodni muzej, Zrenjanin.